Temeljni fenomen zaštite je solinska podvrsta dinarskog endema mekousne pastrve, a koje podvrste ima jedino tu (i umjetno introducirane u gornjem toku Žrnovnice).

Površina rezervata obuhvaća gornji tok rijeke, posebno značajan za mriješćenje, koji je objektivno najmanje pod ljudskim utjecajem, premda i ne posve lišen njega. Sama površina je apsolutno nedovoljno velika za provođenje efikasne zaštite, ali povoljna je okolnost činjenica da je Jadro izvor pitke vode za više stotina tisuća ljudi, što posredno čuva vodu od onečišćenja. Unutar područja pod zaštitom je i zgrada stare hidroelektrane, koja ima kulturnu vrijednost. Tu je, također, i manja površina koja je postala relativno popularno lokalno izletište. U neposrednoj blizini su i cementna i druga industrija s područjem neposrednog utjecaja, te Dioklecijanov vodovod, kao prvorazredna kulturna vrijednost. Određene intervencije su izvedene i u koritu i na obalama rijeke, što sigurno nije povoljno za njezinu prirodnost.

Kao potencijalne ugroze mogu se još izdvojiti introducirane vrste (kalifornijska i potočna pastrva, ali konkretan utjecaj nije poznat), mogući krivolov i sama činjenica vrlo malog ograničenog staništa, koje lako može cijelo biti uništeno nekim incidentom.