More i krš

Javna ustanova More i krš

Salmo obtusirostris

Mekousna pastrva (Salmo obtusirostris) ekonomski izrazito vrijedna vrsta ovim projektom ima za cilj očuvanje vrste za buduće generacije. Mekousna pastrva ugrožena je i strogo zaštićena vrsta te ima diskontinuirano i endemično rasprostranjenje. Endem je srednjeg i južnog dijela istočnog jadranskog slijeva. Unatoč tomu, ono nije imuno od negativnih utjecaja naselja i prometnica uz samu riječnu obalu, a i krivolova, što je srećom, ipak u opadanju.

U današnje vrijeme, djelovanjem čovjeka na sva prirodna staništa mijenjaju se zajednice i ribljih vrsta, te su mnoge vrste gotovo nestale ili su se njihove populacije izrazito smanjile. Stručna i čuvarska služba “More i Krš provodi projekt ,u rijeci Vrljici, umjetnog mrijesta mekousne pastrve. Od siječnja do kraja Ožujka, provodi se elektro izlov matičnih riba Mekousne pastrve (Slika 1.).

Slika 1.Salmo obtusirostris „Imota“

Lov se provodi selektivno, električnim agregatom pri čemu  ne može doći do oštećenja endemskih vrsta. Elektro-agregat funkcionira uz pomoć istosmjerne struje koja lagano privlači ribu na anodni pol strujnog kruga. Strujni krug se zatvara uz pomoć pramčane anode(+) koja se nalazi na Špurtilu/sakarici i katode koja se stavlja u vodu na krmi broda. Zbog sigurnosti ljudi u brodu i izvan njega električna energija se pušta kontrolirano uz pomoć strujnog prekidača „tottman“.  (Slika 2.)

Slika 2. Elektro oprema.

Matice se izlovljavaju unutar svega 10 minuta zbog šanse za hipoksijom tj. Hiposaturaciom vode u prijenosnom akvariju,  što bi dovelo do ihtio stresa te potencijalnog uginuća.

U cilju očuvanja i zaštite endemske vrste od izumiranja i dobivanja nekih bioloških saznanja o vrsti ustoličen je umijetni mrijest mekousne pastrve. Projekt se bavi ribarsko gospodarskim mjerama oporavka mekousne pastrve Salmo obtusirostris, endema hrvatskog dijela Jadranskog slijeva

Dokazano je da je ta vrsta kritično ugrožena i nestala je iz rijeke Krke. Vijabilne, ali smanjene populacije postoje u rijekama Vrljici, Žrnovnici, Jadru i Neretvi. Držimo da bi nestanak ove vrste bio vrlo nepovoljan za bioraznolikost Republike Hrvatske kao potpisnice Konvencije o biološkoj raznolikosti, jer je mekousna izrazito dobro poznat endem u svijetu, predmet športskog ribolova i dobra zastavičajna vrsta (flagship species) za očuvanje ostalih endemskih riba u našim vodama

Slika 3. Ribolov na brzacu.

Poslije hvatanja matica, žurno se odnose u mrjestilište u samom rezervatu u kojem se odvajaju mužjaci od ženki te se pripremaju za umjetan mrijest . Nakon pripreme se umjetno -“suho”- mrijeste. Ovakav mrijest značajno povećava stupanj oplođenosti jaja do čak velikih 70-90%, dok u prirodi taj broj je oko 5%.  U laboratorijskim uvjetima iz jaja se liježu mlade ribe i uzgajaju do veličine od 4-5 cm. Laganom „masažom trbuha“ ženki mekousne se istiskuju  ikre od matice te se postavljaju u mrijesnu zdjelicu u kojoj se iste osjemenjuju sjemenom tekućinom mužjaka. (Slika 4. i 5.)

Slika 4. Masaža trbuha, odvajanje ikre.
Slika 5. Osjemenjivanje ikre

Poslije osjemenjuvanja ikre vrši se simulacija prirodnog rijecnog toka tako da se osjemenjena ikra ispire u prirodnom mlazu izvorske vode te se tako pospješuje oplodnja ikre. (Slika 6.) Prilikom ispiranja djelatnici ustanove utvrđuju kvalitetu vode te prate potencijalnu superrsaturaciju izvorske vode.

Slika 6. Oplođena ikra

Nakon procesa oplodnje, ikra se stavlja u inkubacijske posude (umjetne ležnice) te se ostavljaju na proces inkubacije. e. Inkubacija ikre se odvija u umjetnim ležnicama (Slika 12.). Kod inkubacije ikre koja se odvija u ležnicama, nakon 24 dana započinje faza oka (Slika 7.), 32 dana od oplodnje izvale se prve jedinke (slika 7. i 8..).Ukupna inkubacija do izvaljivanje i prebacivanja u bazene traje oko 45 dana.

Slika 7. Stavljanje ikre na inkubaciju

Uspješno se izvali oko 70-90 % mlađi, ali problemi su u fazama nakon što ličinke potroše žumanjak i započnu sa samostalnim uzimanjem hrane. Pokazalo se da je mlađ potrebno dodatno hraniti živom hranom te se koristi Artemia kao nadomjestak prirodnoj hrani. Nakon par godina uočava se povećana brojnost mlađi u samoj rijeci Vrljici.

Slika 8. Faza oko lijevo i izvaljene pastrve desno
Slika 9.  Izvaljene ikre

Poslije inkubacijskog perioda mlađ se uzgaja do dužine 5cm (Slika 9) te se pušta natrag u prirodu. (Slika 10, 11.)  Svake godine se u rijeku pusti približno 13.000 jedinki mekousne pastrve

Slika 10. Mlađ mekousne pastrve
Slika 11. Puštanje mlađi u rijeku

Danas javna ustanova More i Krš uvodi najnovije metode kojom se postiže veća otpornosti pastrve za preživljavanjem u prirodi. U suradnji sa Českim i Njemačkim stručnjacima, 2022. godine  se prvi put u Hrvatskoj uvode uređaji koji pospješuju riblji nagon za preživljavanjem. Ovi uređaji se nalaze u prirodnom toku rijeke gdje u prirodnom okruženju  provedu 2/3 faze inkubacije. Istraživanja pokazuju kako ovakav inkubacijski period pospješuje zdravlje i nagon ribljeg fonda. Razlika od dosadašnjeg načina, gdje se nakon 24. dana inkubacije tzv. Faze oka, ikra odmah prepušta u inkubaciju u riječne cilindre (Slika 12.)

Slika 12. Cilindri u rijeci

Dugoročni najvažniji cilj je dobivanje saznanja o ekologiji i umjetnom mrijestu mekousne pastrve, te njenoj repopulaciji u prirodna staništa s ciljem povećanja brojnost populacije mekousne pastrve.

Zbog povećanja invazivnih vrsta u rijeci Vrljici ovaj projekt mora biti popraćen sa dodatnim mjerama zaštite. Jedan od takvih mjera je cjelogodišnji izlov invazivnih vrsta za koje je pastrva glavna meta. Riječ je o vrsti štuke Esox lucius  (Slika 13.) koja nije prirodna vrsta u rijekama Jadranskog slijeva te je u njih nesmotreno unijeta. Danas nailazimo na primjerke od nekoliko kilograma a znamo da za svaki kilogram rasta, štuka koristi 5kg plijena te je očito kako radi veliku štetu na endemskom ribljem fondu.

Slika 13. Štuka Esox lucius

Zbog toga čuvari prirode javne ustanove rade i na selektivnoj eradikaciji invazivne vrste štuke  koja negativno utječe na prirodnu baštinu u jadranskom slijevu. Rijeka Vrljika nije prirodno stanište štuke zbog čega čuvari prirode kontrolom populacije održavaju biologiju staništa.

Također Javna ustanova “More i krš” u sklopu projekta uređenja izletišta na izvoru rijeke Jadro,“ izrađuje mrjestilište za kontrolu invazivnih i zaštitu ugroženih ribljih vrsta unutar zaštićenih područja s naglaskom na posebni ihtiološki rezervat ,,Jadro“. Na Jadru se planira s istim aktivnostima očuvanja mekousne pastrve, gdje se također nadzire potreba za povećanjem broja jedinki mekousne pastrve, takozvane Solinke, te uklanjanjem invazivne vrste Kalifornijske pastrve.

Skip to content