U srcu Imotske krajine, bjelonogi rak (Austropotamobius pallipes), nekada čest stanovnik vodotoka Imotske Krajine, danas postaje rijetkost koju možemo samo uočiti u skrovitim dijelovima kanjona Badnjevice. Kako bi se suočili s ovim izazovom, tim stručnjaka iz javne ustanove “More i Krš” uz pomoć članova ŠRD Šaran – Proložac pokrenuo je ambiciozan projekt restauracije bjelonogog raka. Cilj im je istražiti razloge za smanjenje populacije ove vrste te razviti nove metode koje će omogućiti obnovu vodotoka. Inspirirani uspjehom projekta s mekousnom pastrvom, koji je rezultirao stabilnom populacijom te vrste, tim se nada da će restauracija bjelonogog raka obnoviti ravnotežu vodnog ekosustava i očuvati vrijednu kulturnu i prirodnu baštinu ovog područja. Dok su provodili napore za obnovu mekousne pastrve, mnogi posjetitelji i lokalni ribolovci postavljali su isto pitanje: “Ima li raka i hoće li se vratiti?”. To je postao ključni trenutak u prepoznavanju potrebe za dodatnom pažnjom prema bjelonogom raku i njegovom opstanku. Ovo pitanje nije samo naglasilo interes lokalne zajednice za ovu ranjivu vrstu, već je i ukazalo na širu svijest o promjenama koje su se događale u ekosustavu rijeke.
Na žalost, rijeka Vrljika nije nikakav izuzetak što se tiče izumiranja bjelonogog raka. Rakovi nestaju po cijeloj Hrvatskoj. Više je razloga za to – zagađenje vode, uništavanje staništa, pretjerano uređivanje riječne obale te bolesti – primarno račja kuga. Rakovi su indikatori čiste vode i dobrog funkcioniranja riječnog ekosustava tijekom dugog vremenskog razdoblja. Prisutnost rakova u rijeci znači da je tijekom zadnjih nekoliko desetljeća ta rijeka bila u dobrom ekološkom stanju.
U rijeci Vrljici ovim projektom još nije pronađena niti jedna živa jedinka raka ali se smatra kako su rakovi iz Badnjevica isti rakovi kao što su bili u rijeci Vrljici prije odumiranja.
Ova ideja sugerira da su Badnjevački rakovi, zbog svoje izoliranosti od mnogih faktora koji su utjecali na nestanak Vrljičkih rakova, preživjeli i zadržali svoje prirodne osobine.
Izolacija Badnjevica mogla bi ih učiniti oazom za očuvanje ove vrste, gdje su rizici od onečišćenja, prisutnosti invazivnih minimalni. U svakom slučaju, ova pretpostavka naglašava važnost očuvanja netaknutih i izoliranih staništa kao potencijalnih utočišta za opstanak ugroženih vrsta. Manja populacija bjelonogih rakova zabilježena je i u Prološkom Blatu, dok će se još istražiti i Lokvičićka jezera.
Lovke za rakove se postavljaju na lokacijama gdje se pretpostavlja da će stanište raka biti najpogodnije za preživljavanje i obitavanje. Takve lokacije se mijenjaju tokom vremena stoga se svaka lokacija utvrđuje na terenu prilikom postavljanja.
Projekt “Čuvajmo raka” predstavlja sveobuhvatan pristup u borbi za očuvanje bjelonogog raka. Glavni ciljevi ovog projekta su:
Istraživanje i praćenje: Prvi korak projekta uključuje duboko istraživanje trenutnog stanja bjelonogog raka. Stručnjaci prate veličinu populacije, analiziraju njezino zdravstveno stanje te identificiraju glavne prijetnje i faktore koji utječu na njegov opstanak. Uz jako mali broj populacija i jedinki, za početak se utvrđuju zdrave populacije u vodotocima
Obnova staništa: Očuvanje prirodnog staništa ključno je za preživljavanje bjelonogog raka. Kroz uklanjanje otpada iz vodotoka, suzbijanje zagađenja i sadnju biljnih vrsta koje podržavaju ekosustav, projekt radi na stvaranju optimalnih uvjeta za rast i razmnožavanje rakova.
Edukacija lokalnog stanovništva: Svijest lokalnog stanovništva ključna je za uspjeh projekta. Kroz radionice, predavanja i edukativne kampanje, lokalni ljudi se informiraju o važnosti očuvanja bjelonogog raka te se potiču na ekološki odgovorne navike.
Zaštita od invazivnih vrsta: Invazivne vrste često konkuriraju autohtonim vrstama, što može ozbiljno ugroziti njihov opstanak. Projekt implementira mjere za kontrolu i suzbijanje invazivnih vrsta koje bi mogle negativno utjecati na populaciju bjelonogog raka. Kao što je Štuka u Prološkom blatu.
Kroz zajedničke napore lokalnog stanovništva i stručnjaka, projekt je postavio temelje za dugoročno očuvanje ove vrijedne vrste. Ovaj projekt ne samo da naglašava međuzavisnost svih vrsta u ekosustavu, već i podsjeća na odgovornost čovjeka prema prirodi. Samo trajnim i predanim radom možemo osigurati da bjelonogi rak nastavi obogaćivati naš svijet svojom prisutnošću.
Javna ustanova More i krš je vlastitim sredstvima u početnoj fazi projekta financirala vrše za hvatanje rakova. Dalje se planiraju projekti prekogranične suradnje i ostali EU projekti.
Nadamo se da će ovaj projekt obnove raka kroz nekoliko godina dobiti svoje pozitivne rezultate kao i projekt obnove populacije mekousne pastrve.
Tekst: Luka Kolovrat i JU More i krš
Fotografije: Branimir Jukić